Panel diskusija je posebna forma javnog nastupa. Iako deluje spontanije nego prezentacija, zapravo traži više spremnosti i fleksibilnosti jer ne možete uvek predvideti tok razgovora. Kada učestvujete na panelu na engleskom jeziku, engleski nije cilj sam po sebi, on je samo alat da podelite svoju stručnost.
Medjutim, na našim prostorima, upravo tu često nastaju prepreke jer se govornici više fokusiraju na jezik, nego na vrednost koju treba da donesu.
U nastavku ovog članka delim najčešće greške koje primećujem na panel diskusijama na engleskom (kod naših govornika) na konferencijama i kako ih vi možete izbeći ako vas u narednom periodu očekuje neki panel:
1) Preduge rečenice
Želja da zvuče „pametnije“ ili da objasne sve odjednom vodi u dugačke, zamršene rečenice. Slušaoci gube nit, a govornici se izgube u sred rečenice (ili govore puno, a ne kažu ništa).
Od ove rečenice:
„Well, in our company we have, since last year actually, been implementing a strategy which is basically about, you know, improving the…“
Bolja je ova:
„Since last year, we’ve been implementing a strategy to improve customer experience. It has three key steps.“
Rešenje su kraće, jasnije rečenice i PAUZE.
2) Previše praznih reči i poštapalica (filler words), premalo linkera
Bilo da su rečenice duge ili kratke, nedostatak linkera može učiniti govor jako teškim za praćenje. Postoji razlika izmedju praznih reči, tzv. filler words poput: like, you know, so, um i linkera koji zapravo daju tok govoru kao što su: first things first, secondly, lastly, as a result, in addition…
Evo kako ne treba da zvučite:
“Well, you know, we kind of started this project last year and, like, it was basically, you know, focused on customer feedback and stuff, and then, um, we sort of, like, made some changes which were kind of, you know, successful.”
Probajte ovako:
“We started this project last year in order to improve our customer feedback process. As a result, we introduced several changes, which have been highly successful. In addition, the new system has reduced response time by 30 %.”
Rešenje je da prepoznajte svoje „prazne“ reči (you know, like, sort of, basically…) i zamenite ih jednostavnim, smislenim linkerima. Najbolji način da ih osvestite je da se snimate dok govorite ili tražite feedback.
3) Odsustvo aktivnog slušanja i oslanjanje na unapred spremne odgovore
Aktivno slušanje može biti ozbiljan izazov kada je u pitanju javni nastup (čak i na maternjem jeziku), ali će publika uvek pre ‘oprostiti’ jezičku grešku, nego unapred spremne odgovore koji ne prate razgovor. Umesto da zaista slušaju pitanje ili kolege sa panela, mnogi govornici čekaju svoj red da iznesu ono što su unapred pripremili. Rezultat: odgovori deluju kruto, ponekad promaše poentu ili ponavljaju ono što je već rečeno. Publika to oseti.
Umesto:
Moderator: “What new challenges are you facing in recruitment?”
Govornik (bez obzira na pitanje): “Thank you. Our company values diversity and innovation…”
Probajte da zaista slušate:
Moderator: “What new challenges are you facing in recruitment?”
Govornik: “That’s a great question. As Maria mentioned earlier, attracting senior talent is a real challenge. In our case, we’ve noticed…”
Rešenje je da zapišite ključne reči dok drugi izlažu. Dajte sebi pravo da zastanete i povežete svoj odgovor sa prethodnim komentarom: “Building on what John said…” ili “That’s an interesting point, in our case…”. Naučite fraze koje ukazuju na aktivno slušanje. Parafrazirajte rečenice i pitanja da ‘kupite’ vreme za razmišljanje. Time pokazujete i jezičku i komunikacionu sigurnost.
Srećno!
